LEKTIRE

ZLATAREVO ZLATO.

Kratki sadržaj:

U gradu Zagrebu živio je zlatar Krupić koji je nakon smrti svoje voljene
supruge odgajao svoju kćer, jedinicu Doru, uz pomoć starice, tj. njegove

kume Magde. Magda je prodavala paprenjake i svijeće na Trgu sv. Marka,

po čemu su je i nazvali paprenjarka. Najveći zagrebački neprijatelj je

bio Stjepko Gregorijanec, gospodar Medvedgrada. Dok je jednog dana

razbješnjeli narod palio kuću Franje Filipovića koji je izdao svoje hrvatstvo

i otišao u turke, jedna iskrica velikog plamena pala je među konje koji su

se zatim razbježali. Pred podivljalim konjima se slučajno zatekla Dora koju

je Pavao, sin Stjepka Gregorijanca spasio i zavolio. Viđao ju je više puta,

a opet joj je spasio život. Saznavši da mu se sin viđa s građankom,

Stjepko je skovao urotu. Sve političke spletke i sva građanska

ogovaranja doveli su do ranjavanja Magde i Krupića, a također i do smrti

Dore. Pavao ju ovaj put nije usopio spasiti. Udovica Klara je htjela Pavla

samo za sebe. Uz pomoć Grge Čokolina, gradskog brijača, brbljavog,

oholog i pohlepnog varalice, ona je poslala svoje vojnike da otruju Doru.

Ljubomorna udovica je ostvarila svoj cilj. U poćetku svih tih nesreća Pavao

je stekao saveznika i u njemu otkrio svoga brata Jerka. Shrvan što mu je

zbog urote sin Pavao otišao, Stjepan Gregorijanec je sklopio mir sa

Zagrebom. Umro je u okruženju, ipak sa sva tri svoja sina, Pavlom, Nikom

i Jerkom. Rekavši da će jednog dana nestati ime Gregorijančevo imao je

pravo jer su Pavao i Niko poginuli u bitci protiv turaka, a Jerko je otišao u

samostan i zaredio se.

Bilješke o piscu:

August Šeona najsvestraniji i najplodniji je hrvatski književnik

19. stoljeća. Rođen je u Zagrebu 1838. godine, u malograđanskoj

obitelji mađarskoga, njemačkoga i češkog podrijetla. Osnovno i srednje

obrazovanje stekao je u Zagrebu, Pečuhu, pa opet u Zagrebu.

Pravo je studirao u Pragu i Beču, jedno vrijeme uz potporu biskupa

Strossmayera. Književni rad započinje feljtonima u novinama i časopisima

(“Zagrebulje”). Istupa kao književni kritičar i teoretičar donoseći u

hrvatsku književnost nove ideje o ulozi književnosti u kulturnom uzdizanju

naroda. Uz književni rad, Šenoa je svakako i među najobrazovanijim

ljudima svoga vremena, poznavalac mnogih europskih i slavenskih jezika,

prevodilac, kulturni i javni radnik, dramaturg i umjetnički direktor HNK-a,

gradski senator i urednik mnogih časopisa, i od svega najvažnije:

pjesnik, pripovjedač i romanopisac. Već kao gimnazijalac Šenoa piše

stihove na njemačkom i hrvatskom jeziku. Šenoine su pjesme,

zahvaljujući sugestivnosti i tematskoj i idejnoj primjerenosti zahtjevima

širokog kruga čitateljstva i povijesnom trenutku, bile vrlo popularne.

To se osobito odnosi na povjestice - (“Smrt Petra Svačića”,

“Propast Venecije”, “Prokleta klijet”, i dr.) - lirsko-epske pjesničke

tvorevine nastale na motivima starih legendi, narodnih predaja i aktualnih

političkih prilika s izrazito nacionalno-rodoljubnom idejom i osloncem na

tradicionalnu poeziju ilirskog pokreta. Vrhunac je Šenoina stvaralaštva u

pripovijetkama i romanima. U svojim pripovijetkama i novelama Šenoa

finim zapažanjem ulazi u seoski, malograđanski i gradski život

promatrajući sudbinu svojih junaka u povijesnim previranjima i

postavljajući svojim pristupom temelje hrvatskog realizma.

Jedan od najvažnijih i meni najdražih likova je Jerko.

Najprije je nijemi mladić koji guta svoju bol i gradsko "spadalo",

a poslije Pavlov brat i pomagač. Također je i Pavao razdvojen u dvije

situacije, kao hrvatski kapetan, sin najljućeg neprijatelja zagrepčana,

živ i vjetrovit junak, a na drugoj strani romantičan i nježan mladić,

zaljubljen "do ušiju". Od dobrih likova tu su još: Petar Krupić,

zlatar i Dorin otac, brižan i zaštitan otac, sama Dora, skromna, poslušna i

vrlo inteligentna, Magda, pobožna, malo brbljava, ali poštena starica koja

je zlataru Krupiću pomogla odgojiti Doru.

Mjesto radnje:

Zagreb

Vrijeme radnje:

Druga polovica 16. st.; od 1574. do 1582. godine

Tema:

Sukob zagrepčana i gregorijanaca zbog prava na Medvedgrad

O djelu:

Ovo je djelo povijesni roman. Pisan je štokavštinom utemeljenom

na građanskom jeziku. Ima dosta latinskih riječi jer je roman pisan

u 16. st. kada se latinski jezik još uvijek koristio. U svom pripovijedanju

pisac se koristi dijalozima koji vode do sukoba, monolozima i čestim,

dugačkim opisima koji nam opisuju prostor u kojem se radnja odvija.

Šenoa je sveznajući pripovjedač jer ima uvid u cjelokupno zbivanje i

radnju. On je i nepouzdani pripovjedač jer iznosi vlastito mišljenje o

postupcima svojih likova. U ovom romanu ima sredstava retardacije:

Šenoa uz dvije glavne radnje (borba za Medvedgrad i ljubavna priča Dore

i Pavla) ubacuje i mnoge epizodne radnje (npr. sukob Petra i Stjepka,

sukobi u hrvatskom saboru...)

Radnja romana je podijeljenja na dvije paralelne radnje:

povijesnu i ljubavnu. Uz povijesnu priču vezan je i opis cjelokupnog

društvenog i političkog života Zagreba u 16. st. To je osnovna fabula

na koju se vezuje i ljubavna fabula, u kojoj je prikazana priča o dvoje

zaljubljenih. To dvoje je iz različitih društvenih staleža i u to vrijeme se

nisu smjeli ni voljeti, a još manje ženiti. Na početku romana pisac iznosi

mnoštvo opisa da bi nas bolje upoznao sa životom u 16.st. Upoznajemo se

sa panoramom Zagreba, s običajima tog vremena te sa životima raznih

ljudi i s glavnim likovima.

O čemu Šenoa govori u predgovoru?

Šenoa već u prvoj rečenici predgovora tj. svoga obraćanja štiocu iskazuje

motiv svoga pisanja, pokazuje što ga je nagnalo da se prihvati upravo ove

teme:

“Iznosim pred tebe prijatelju hrvatske knjige malenu sliku burne naše

davnine. Nadam se da će ti mila biti, jer je naša, nadam se da ćeš i

mojemu peru oprostiti gdje je pogriješilo, jer da je u peru bilo toliko

vještine koliko je bilo ljubavi za našu stvar, knjiga bi bila bez prigovora.”

Šenoa zatim izvještava svog čitaoca o tome kako je došao do fabule

romana, kako je kopao po starim pisohranama, drevnim knjigama i

drugim listinama:

“Premećuć po arhivu Grada Zagreba stare zaprašene artije u kojih sto

godina nije bila ruka dirnula, naiđoh in ljutu i krvavu pru među silnim

podbanom Gregorijancem i građani zagrebačkimi. Starina Krčelić znao je

za tu pravdu ali nije joj znao razlog. A ja otresi prašinu, i eto pred mojim

očima crno na bijelom zašto se podban i Zagreb zavadiše i zašto je silni

velikaš pao. Eto ti gotove pripovijetke, viknuh radostan i naoštrih pero.

Stao sam slagati listine, čitati i čitati do zlovolje. Kupio sam ovdje, kupio

ondje, prebirao zapisnike, račune, učio knjige i stare i nove. Kopao sam

da iskopam ruševine starog Zagreba, kopao da uskrisim iz groba stare

hrvate kakvi bijahu u zboru, u domu, na bojištu. I pomože Bog. U duši

mojoj oživiše divne slike, ja sam ih skupio, nadrtao, i evo ih pred tobom,

štioče dragi.”

Što je prema Šenoi težište ovoga djela?

Težište ovog djela je sasvim mala slika prošnosti naše burne domovine.

Razvrstaj likove na pozitivne i negativne!

Pozitivni likovi su: Magda, Dora Krupić, Stjepko Gregorijanec,

Pavao Gragorijanec, Niko Gregorijanec,

Jerko Gregorijanec, Petar Krupić, Miloš.

Negativni likovi su: Grga Čokolin, Klara, Ungnad Krsto,

Stjepko Gregorijanec.

Što zaključuješ iz vanjskog i moralnog opisa svakog pojedinog lika?

Pažljivo razmotrivši vanjski i moralni opis svakog pojedinog lika mogu

zaključiti ovo: Izgled likova bi trebao nagovijestiti i njihov moralni lik,

ali na primjeru opisa Magde, Jerka… uviđamo da to i nije tako, i da Šenoa

ustvari želi pokazati kako izgled često vara i kako odijelo ne čini čovjeka.

Tko je glavni intrigant u ovom djelu?

U ovom romanu glavni intrigant je Grga Čokolin.

Koji je događaj u djelu utjecao na daljnji tok i preokret same fabule?

U romanu imamo očitu situaciju kada se čitava stvar preokrenula

zahvaljujući nikom drugom doli Grgi Čokolinu. To je situacija kada

se Klara beznadno zaljubi u Pavla Gregorijanca koji se treba oženiti

s Dorom i živjeti sretno. Grga Čokolin nagovara Klaru na umorstvo

Dore, što će se i te kako odraziti na cijelu fabulu.

Koji lik u ovom djelu je suprotan intrigantu?

Lik koji je suprotan intrigantu i pokušava razriješiti i isparaviti ono što je

intrigant smislio je Jerko.

Kakvi su likovi u ovom djelu?

Neki likovi su čvrsti i nepopravljivih karaktera (Klara, Grga),

dok su drugi samo zavedeni i lako popravljivi (Stjepko, Petar).

Što zaključuješ promatrajući ljubavnu i povijesnu fabulu ovoga djela?

Kada pobliže promotrimo ljubavnu i povijesnu fabulu uvidjet ćemo da

ljubavna fabula i te kako utječe na povijesnu i da se ne može zanemariti.

U ovom romanu nema epizoda koje bi se mogle izbaciti a da se to ne

odrazi na čitavu fabulu.

Što misliš o jeziku kojim je djelo napisano?

Meni se osobno Šenoin jezik nije svidio. Posebne teškoće su mi

stvarale tuđice a i samo narječje. Pohvalno je to što je Šenoa pokušao

pisati jezikom koji je bio aktualan u to vrijeme, ali da se mene pita puno

veći uspjeh bi postigao da je pisao običnim i strogo književnim jezikom